Životopis Meher Baba
Fotografije ustupila MSI Zbirka Indija, tekstovi sa www.msicollection.zenfolio.com
Meher Baba je rođen kao Merwan Sheriar Irani 25. veljače 1894. u indijskom gradu Puni. Njegovi roditelji bili su potomci iranskih zaratustrijanaca.
Merwan je već kao školarac bio zamijećen po svojoj nježnoj i velikodušnoj naravi, no tada se još nije naslućivalo kakva ga sudbina očekuje. Svoju pravu prirodu osvijestio je tek 1913. godine, kada je došao u dodir s Hazrat Babajan, muslimanskom sveticom sa ulogom sličnom onoj Ivana Krstitelja uz Isusa. Babajan je razotkrila Merwana jednostavnim poljupcem u čelo.
Nakon što je sljedećih sedam godina proveo pod duhovnim vodstvom Babajan, Sai Babe iz Shirdija, Upasni Maharadža i drugih duhovnih učitelja, njegova je misija istinski započela. Prvi učenici počeli su se okupljati oko njega početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Oni su mu i nadjenuli ime Meher Baba što znači “Samilosni otac”. Skupinu svojih učenika Baba je poveo u Bombaj gdje ih je podvrgnuo vrlo zahtjevnim zadatcima početne duhovne obuke. Godine 1923. preselio se na pusto mjesto u blizini Ahmednagara u središnjoj Indiji osnovavši ašram koji je nazvan Meherabad. Uskoro se ašramu pridružila i skupina žena, među kojima se posebno ističe njegova najbliskija učenica, Mehera Irani, koju je on opisao kao “najčišću dušu u svemiru”.
Upravo se na tom mjestu 10. srpnja 1925. Meher Baba zavjetovao na šutnju. Na pitanje hoće li moći poučavati, odgovorio je: “Došao sam ne da bih poučavao, već probudio.” Komunicirao je u glavnom pomoću abecedne pločice, ali je 1954. i nju odbacio te se izražavao samo pokretima ruku i mimikom. Kasnije je izjavio: “Budući da je čovjek bio gluh za načela i zakone koje je Bog donio u prošlosti, u sadašnjem avatarskom obliku ja odabirem Šutnju. Tražili ste i dobili dovoljno riječi – sada je vrijeme da ih živite.” Meher Baba je održao tu šutnju od 1925. pa sve do svoje fizičke smrti više od 43 godine kasnije.
Dvadesetih godina 20. stoljeća Meher Baba je prvi put posjetio Iran nakon čega ga je posjetio još dva puta. Godine 1931. otputovao je prvi puta na Zapad. Sa svojom skupinom putovao je brodom iskrcavši se 11. rujna 1931. u francuskoj luci Marseille, otkuda je nastavio za Englesku stigavši u London sljedećega dana. Baba je ostao u Engleskoj nekoliko tjedana boraveći uglavnom u utočištu u Devonu te u Londonu. Tu je susreo mnoge od svojih prvih zapadnjačkih sljedbenika, koje je nazivao svojim ljubavnicima. Nakon toga otputovao je u SAD. Tridesetih godina pohodio je Zapad nekoliko puta posjećujući dijelove Europe koji su važni za njegov rad, prije svega Italiju, Švicarsku, Francusku, Englesku i Španjolsku. O svom radu je izjavio: “Namjeravam objediniti sve religije i kultove poput bisera na istoj nisci i oživjeti ih za individualne i kolektivne potrebe.”
Iako je Meher Baba započeo mnoge projekte koji su uključivali obrazovanje djece, pomoć siromašnima u hrani i odjeći, brigu za gubavce (nazivao ih je “prekrasnim dušama u ružnim kavezima”), psihičke bolesnike i Bogom-opijene, njegovo glavno poslanstvo bilo je iscijeliti duhovne patnje čovječanstva bez obzira na fizičko ili materijalno blagostanje. Njegov lijek za to je ljubav. “Došao sam zasijati sjeme ljubavi u vaša srca kako bi se, usprkos svim površnim različitostima koje vaš život u iluziji mora iskusiti i podnijeti, osjećaj jedinstva u ljubavi ostvario među svim narodima, vjerama, sektama i kastama svijeta.”
Naglašavao je jedinstvo čovječanstva; sve razlike su prolazne i nisu svojstvene našoj prirodi; ljudi kroz razne životne vjekove prolaze i kroz različita iskustva bivanja muškarcem i ženom, svjetloputim i tamnoputim, bogatim i siromašnim, lijepim i ružnim; životi su kao “različita odjeća koju naizmjence nosimo i odbacujemo”.
Fotografije ustupila MSI Zbirka Indija, tekstovi sa www.msicollection.zenfolio.com
Fotografije ustupila MSI Zbirka Indija, tekstovi sa www.msicollection.zenfolio.com
Godine 1949. Meher Baba je započeo razdoblje koje je nazvao Novim životom putujući Indijom sa skupinom svojih najbliskijih učenika i učenica sve do 1952. godine. Za vrijeme ovoga “života bespomoćnosti i beznađa”, Baba je putovao ne otkrivajući svoj identitet, a skupina je morala prositi za hranu i smještaj oslanjajući se na velikodušnost ljudi od kojih mnogi nisu imali pojma tko je Baba.
Odmah po završetku Novoga života, 1952. godine, Baba se vratio u SAD. U gradu Prague u Oklahomi pretrpio je prvu od dviju prometnih nesreća u kojima su mu slomljene kosti. Kasnije je rekao: “Moje su tjelesne kosti slomljene kako bih slomio okosnicu materijalnog aspekta Razdoblja strojeva, ostavivši netaknutim duhovni aspekt.” Druga prometna nesreća dogodila se 1956. u indijskom gradu Satari. U toj nesreći Babin kuk bio je toliko smrskan da su liječnici sumnjali da će ikada ponovno hodati. Unatoč tome, Baba je u tome uspio, iako se kretao otežano i trpeći velike bolove.
Meher Baba je pojasnio da je Avatar, čiji su raniji dolasci bili kao Zaratustra, Rama, Krišna, Buda, Isus i Muhamed, onaj isti Drevni koji dolazi na Zemlju dati čovječanstvu duhovni poticaj kroz svoju božansku ljubav.
Kada je 1969. Meher Baba napustio svoje zemaljsko tijelo, diljem svijeta njegovim je sljedbenicima upućen sljedeći telegram: “Avatar Meher Baba odbacio je svoje fizičko tijelo u podne 31. siječnja u Meherazadu kako bi vječno živio u srcima svojih ljubavnika.” Sahranjen je u samadiju (grobnica-svetište) u Meherabadu, sada mjestu hodočašća za ljude sa svih strana svijeta.
